Trenutačno stanje: niz proturječnih praksi
Istraživači, učitelji, Wikipedijanci, putničke agencije i dizajneri zainteresirani za nabavu i korištenje umjetničkih djela iz portugalskih nacionalnih muzeja suočavaju se s zbunjujućim nizom poruka o svojim pravima i sposobnostima korištenja tih slika. Kako bismo ilustrirali tu točku, uzmimo „ploče Svetog Vincenta”, poznati portret renesansne skupine sinonim za pomorsko istraživanje Portugala u 15. stoljeću i dugo razdoblje u javnoj domeni (u Portugalu, obično autorov život plus 70 godina). Ovo jedinstveno umjetničko djelo nalazi se u MNAA-i, portugalskom Nacionalnom muzeju antičke umjetnosti, ali slike umjetničkih djela pohranjene su u katalogu svih nacionalnih muzeja pod nadzorom portugalske Glavne uprave za kulturnu baštinu (DGPC).
To se umjetničko djelo može pronaći na Wikimediji u okviru javne domene, a na platformi Europeana.eu nudi se i u okviru javne domene, zajedno s još 1149 portugalskih umjetničkih djela koja je Institut muzeja i konzervacije (IMC), prethodnik DGPC-a, stavio na raspolaganje u okviru priznanja javne domene na platformi Europeana.eu. Međutim, ako netko pokuša nabaviti sliku izravno iz baze slika DGPC-a MartizPix, naići će na sliku koja je označena kao zaštićena autorskim pravom DGPC-a, zbog čega je nedostupna za preuzimanje. Oni koji žele koristiti slike moraju podnijeti zahtjev putem obrasca u kojem se navodi svrha ponovne uporabe tih slika. Ovisno o navedenoj svrsi korištenja, vladina regulativa donesena 2014. godine diktira troškove i uvjete pod kojima se slika može koristiti.
Prema tim propisima, kopije slika ne mogu se napraviti ili dati trećim osobama (odjeljak 2.1.). Slike se ne mogu ugraditi ni u jednu bazu podataka slika bez izričitog pristanka DGPC-a (odjeljak 3.6.), a sve slike moraju biti pripisane DGPC-u, njegovoj fotografskoj arhivi i imenu fotografa koji je snimio sliku (odjeljak 4.). B & C). Za korištenje internetskih stranica trošak se utvrđuje na 140 eura godišnje (odjeljak 1.2. – Naknade za korištenje).
Ta ograničenja ne samo da teoretski ometaju uključivanje portugalskih muzejskih zbirki u baze slika s otvorenim pristupom kao što su Europeana.eu i Wikimedia Commons, već i zabranjuju kreativne prilagodbe umjetničkih djela. Osim toga, dodaju dodatni sloj atribucije tako što DGPC-u i fotografima dodjeljuju bodove čak i ako je slika dvodimenzionalna reprodukcija umjetničkog djela iz javne domene.
Ta su ograničenja u oštroj suprotnosti sa slikama IMC-a (trenutačnog DGPC-a) dostupnima na stranicama Europeana.eu i Wikimedia Commons, što stvara znatnu zabunu za one koji žele promicati, istraživati i stavljati na tržište nacionalne muzejske zbirke Portugala na internetu. Njima se također ozbiljno ograničava prisutnost kulturne baštine Portugala na internetu.
Kako bi se povećala zbunjenost, portugalska Nacionalna knjižnica, koja se kao i DGPC nalazi pod okriljem portugalskog Ministarstva kulture, održava politiku otvorenog pristupa i priznaje javnu domenu.
Pogled u budućnost
Smatram da je hitno potrebno da portugalski muzeji i portugalsko Ministarstvo kulture usvoje dosljedne i standardizirane najbolje prakse u pogledu otvorenog pristupa i priznavanja javne domene za sve zbirke slika u nadležnosti Ministarstva.
Skupina nevladinih organizacija i udruga (AcessoCultura, ANSOL, BAD, Knowledge Rights 21, Communia, Open Knowledge Portugal i Wikimedia PT), zajedno sa mnom, godinama aktivno surađuje s DGPC-om i portugalskim Ministarstvom kulture, naglašavajući važnost priznavanja javne domene i politika otvorenog pristupa za portugalske muzejske zbirke, njihove slike i baze podataka. Naše preporuke uključene su u strateški dokument o politikama u kojem se navode preporuke za portugalske muzeje tijekom sljedećih deset godina. Međutim, naš uspjeh je ograničen.
Nedavne promjene u zakonodavstvu EU-a i nacionalnom zakonodavstvu mogle bi biti ključne za otvaranje portugalskih muzejskih zbirki. Prvo, smatram da će se člankom 14. Direktive EU-a o autorskom pravu (DCDSM), prenesenim u nacionalno pravo u Portugalu u lipnju ove godine (2023.), gotovo sigurno ograničiti nametanje autorskog odobrenja DGPC-u i njegovim fotografima na slikama umjetničkih djela iz javne domene.
Drugo, od 2024. DGPC će prestati postojati, a portugalski nacionalni muzeji bit će u nadležnosti nove organizacije, Muzeja i spomenika Portugala E.P.E., poduzeća u državnom vlasništvu. Tom će se promjenom portugalskim muzejima osigurati prijeko potrebna veća financijska autonomija nad njihovim računima.
S obzirom na tu novu organizaciju revidiraju se propisi kojima se uređuju svi izvori prihoda za portugalske muzeje. Posuđivanje prostora i izdavanje karata već je bilo pregledano. S obzirom na trenutačne najbolje prakse i napore mene i nevladinih organizacija u pogledu priznavanja javne domene, nadam se da će se sljedeći skup propisa odnositi na upotrebu slika muzejskih zbirki te da će dati prednost priznavanju javne domene i politikama otvorenog pristupa jer su se te mjere pokazale korisnijima za mnoge muzeje u usporedbi s prihodima ostvarenima od zahtjeva za slike.
Trenutačno stanje priznavanja javne domene za portugalske muzejske zbirke obilježeno je proturječjima i preprekama. Međutim, nedavne zakonodavne promjene i predstojeće restrukturiranje portugalskih nacionalnih muzeja mogli bi pružiti nadu u otvoreniju i pristupačniju budućnost bogate portugalske baštine.
Saznajte više
Ako želite saznati više o pitanjima istaknutima u ovom postu, pozivamo vas da se pridružite zajednici za autorska prava Udruge Europeana i pratite rad radne skupine iz članka 14.