U Direktivi o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu (CDSM) postoji niz odredbi koje imaju ključnu ulogu u aktivnostima organizacija kulturne baštine kao što su knjižnice, arhivi i muzeji. S obzirom na to kako su te odredbe posljednjih godina djelovale u praksi, potičemo oblikovatelje politika da razmotre uvođenje promjena u četiri područja kako bi se Direktivom ostvario učinak koji se njome prvotno nastojao postići.

1. Rudarenje teksta i podataka (članak 3.)

Važnost režima rudarenja teksta i podataka zamršena je razgovorom o generativnoj umjetnoj inteligenciji, koju monopoliziraju veliki komercijalni akteri, i polariziranim raspravama među programerima umjetne inteligencije i nositeljima autorskih prava. Zbog toga postoji rizik od zanemarivanja ili potkopavanja nekomercijalnih, društveno korisnih uporaba.

Postoji mnogo pozitivnih primjena TDM-a u institucijama kulturne baštine. Njima se, primjerice, podupiru aktivnosti transkripcije ili obogaćivanja koje provode članovi osoblja, ali i istraživačke aktivnosti korisnika knjižnice, arhiva ili muzeja koje se oslanjaju na kulturnu baštinu, primjerice u području digitalnih humanističkih znanosti. Takve istraživačke aktivnosti ne moraju se uvijek odvijati u okviru formalnog upisa u istraživačku ustanovu, čak i ako su istraživačke prirode.

Poštujemo mogućnost da nositelji prava ostvaruju svoja prava priopćavanjem izuzeća. Iako se organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koje su dobile mandate od svojih članova mogu smatrati „nositeljima prava” koji legitimno primjenjuju izuzeće TDM-a, trenutačno neke izuzeća TDM-a neizravno izvršavaju organizacije za kolektivno ostvarivanje prava u kontekstu proširenog kolektivnog licenciranja za nedostupna djela. Te se licencije dodjeljuju u ime nečlanova i kao takve ZOT ne bi trebao pokušati ostvariti prava koja nadilaze ono što je zakonski utvrđeno za prošireni sustav kolektivnog licenciranja, koji u ovom slučaju omogućuje širenje nedostupnih djela.

Rješenja:

• Zadržati iznimku TDM-a iz članka 3. i omekšati jezik kako bi se osiguralo da obuhvaća vrste „istraživanja” u organizacijama kulturne baštine koje provode korisnici knjižnica, arhiva ili muzeja koji ne djeluju strogo u akademskom ili znanstvenom istraživačkom okruženju.
• Naglasiti važnost toga da nositelj prava bude onaj koji primjenjuje izuzeća TDM-a i neprimjenjivost izuzeća koja izvršavaju nenositelji prava u okviru proširenog kolektivnog licenciranja.

2. Očuvanje (članak 6.)

Člankom 6. trenutačno se institucijama kulturne baštine omogućuje da u svrhu očuvanja izrade kopije materijala zaštićenih autorskim pravom ili srodnim pravima koji se trajno nalaze u njihovim zbirkama, u bilo kojem formatu ili mediju.

Ograničavanjem iznimke na svrhe „očuvanja” izostavlja se izrada kopija za aktivnosti koje su ključne za ispunjavanje zadaće od javnog interesa organizacije za kulturnu baštinu i njezina sposobnost da se na odgovarajući način brine o djelima u zbirci (i zbirci u cjelini). To uključuje kopije za katalogizaciju, indeksiranje, inventarizaciju, upravljanje osiguranjem ili izradu bibliografije.

Osim toga, organizacije za kulturnu baštinu mogu izraditi samo preslike materijala koji se nalaze u njihovim stalnim zbirkama. To opasno izostavlja kulturno i povijesno relevantne informacije koje su dostupne na internetu putem internetskih stranica i platformi društvenih medija, a koje nisu uvijek dio stalnih zbirki nijedne organizacije kulturne baštine.

Kulturni materijali sve se više proizvode i sve im se više pristupa u digitalnom obliku, a to je dio ljudskog znanja koje organizacije kulturne baštine mogu očuvati za buduće generacije. To odražava razvoj praksi očuvanja koje Direktiva treba uzeti u obzir. Kulturu i informacije čuvale su knjižnice i arhivi pod zakonskim pologom (obveza pohranjivanja od strane izdavača) i administrativnim nadležnostima arhiva (obveza prikupljanja javnih informacija unutar određenog područja). Radiotelevizijske kuće čuvaju relevantne medije koje proizvode i distribuiraju, a na koje imaju prava.

Međutim, institucije kulturne baštine nemaju pravo prikupljati i bilježiti relevantne sadržaje koji kruže internetom jer bi to zahtijevalo izradu kopije (materijala zaštićenog autorskim pravom). Neki zakoni o pohrani priznaju arhiviranje weba, ali zakon o autorskim pravima ne slijedi omogućujući to. Osim toga, često su uspostavljene mjere tehničke zaštite, zbog čega organizacije kulturne baštine ne mogu dobiti pristup podacima, posebno platformama društvenih medija.

Rješenja:

• Pojasniti da su primjerci za unutarnje aktivnosti koje su dio opće zadaće od javnog interesa organizacija kulturne baštine obuhvaćeni iznimkom.
• Ukloniti tekst „koji se trajno nalaze u njihovim zbirkama” iz članka 6. kako bi se kopije internetskih stranica i društvenih medija mogle izraditi sve dok su izrađene u javnom interesu.

3. Nedostupna djela (članci od 8. do 11.)

Samo nekoliko organizacija koristi se sustavom nedostupnih djela. Neki su imali pravo pozvati se na iznimku u slučajevima bez dovoljno reprezentativnog ZOT-a za predmetnu vrstu materijala ili prava, dok su neki prošli duge pregovore o licenciranju. Za mnoge druge organizacije postupak dobivanja dozvole stvara usko grlo. Organizacije za kulturnu baštinu imaju malo iskustva u pregovaranju o licencijama sa ZOT-ovima, a kamoli proširenim kolektivnim licencijama. Pregovori obično zaostaju zbog poteškoća u dogovaranju određenih uvjeta ili zbog nedostatka interesa ili niskog prioriteta ZOT-a.

Nekoliko organizacija koje su sklopile dozvole bilo je uspješno jer imaju dugogodišnji odnos sa ZOT-om i/ili jer su prošle vrlo duge pregovore, što si manje organizacije ne mogu priuštiti.

Nadalje, kad god dovoljno reprezentativna organizacija za kolektivno ostvarivanje prava nije pristala izdati dozvolu u skladu sa svojim mandatima, organizacija kulturne baštine ostaje u stanju pravne nesigurnosti, bez mogućnosti oslanjanja na tu iznimku.

Rješenja:

• Izmijeniti pravila tako da se proširena licencija primjenjuje samo ako su odgovarajuće licencije lako dostupne na tržištu (u skladu sa strukturom članka 5. Direktive o CDSM-u) i ako ih nude dovoljno reprezentativni ZOT-ovi.
• Pojasniti da „odgovarajući” uvjeti uključuju: razumnu naknadu prilagođenu javnom sektoru, mogućnost širenja radova izvan države članice i nikakva naknadna plaćanja za radove koji su jednom plaćeni.
• Umjesto mogućnosti ponuđenih u dvjema prethodnim točkama, pojasnite da nepostojanje dogovora između stranaka dovodi do primjenjivosti iznimke.

4. Javna domena (članak 14.)

Na materijale iz javne domene i dalje se primjenjuju neopravdana ograničenja njihove dostupnosti i upotrebe na internetu. Točnije, neke vrste materijala za javnu domenu nisu obuhvaćene područjem primjene članka 14.; neki zakoni o zaštiti kulturne baštine i drugo nacionalno zakonodavstvo imaju prednost pred tom odredbom; i teritorijalne razlike u utvrđivanju javne domene ometaju unutarnje tržište i stvaraju pravnu nesigurnost za upotrebu materijala iz javne domene na internetu.

Rješenja:

• Uklanjanje fokusa na „vizualnu umjetnost” kako bi se uključile sve vrste materijala, kao što su, među ostalim, književna, glazbena i kinematografska djela, kao i materijali koji nikad nisu bili zaštićeni te materijali nastali prije donošenja zakona o autorskim pravima.
• Izdavanje preporuke državama članicama da zaštite tu odredbu traženjem usklađenosti nacionalnih pravnih okvira izvan okvira zakona o autorskim pravima.
• Naglašavajući da ciljevi utvrđeni u uvodnoj izjavi 53., odnosno pristup kulturi i njezino promicanje, kao i pristup kulturnoj baštini, ne bi trebali biti ugroženi kada dođe do provedbe.

Ovaj dokument o stajalištu predstavlja stajališta inicijative Europeana i njezinih triju međusobno povezanih tijela: Zaklada Europeana, Udruga mreže Europeana i Forum agregatora Europeana. Pokrenuta je u veljači 2026., nakon što je pokrenuta revizija Direktive o autorskim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu iz 2019., kojom se mjeri učinak njezinih odredaba. Rad je vodila Upravljačka skupina Zajednice za autorska prava Europeane, skupina pravnih stručnjaka i akademika koji djeluju u sektoru kulturne baštine u različitim europskim zemljama te Zaklada Europeana.